Feral Tribune, Split, 21. srpnja 1997

Izvjesce reportera ,,Sportskih novosti'', Tomislava Zidaka, uoci prve utakmice ,,Croatije'' i ,,Partizana''

SRPSKO SMECE USRED BEOGRADA!

Nisam ja ovako zamisljao tu normalizaciju. Nije normalno da ja, hrvatski novinar, dodjem u Beograd ovako autobusom kao sto dolaze srpski seljaci iz Zitoradje ili iz Male Krsne, jer po tome ispada da nema nikakve razlike izmedju hrvatskoga novinara i srpskoga seljaka, a svi mi itekako dobro znamo da razlike ima i da je razlika u nacionalnosti. (Tironi, evo ti ideja za naslov: Srbi ne razlikuju novinare od seljaka!).

Nadalje, nije normalno da u Beograd dolazim srpskim autobusom. Na granici se, naime, prelazi iz hrvatskoga u srpski autobus, pa se meni stoga nametnulo logicno pitanje: Ako Srbi traze da se iz hrvatskoga autobusa prijedje u srpski, jesam li ja automatski i iz hrvatskoga novinarstva presao u srpsko!? (Tironi, evo ti jos bolji naslov: Srbi ne priznaju hrvatsko novinarstvo!).

Autobus me je odvezao do glavnog beogradskog kolodvora koji je puno prljaviji nego sto je bio prije sedam godina. S tom su se konstatacijom slozili i sami Beogradjani. Naime, skupio sam hrabrost i vec sam na kolodvoru postavio isto presutno pitanje nekolicini Srba, a oni su mi isto tako presutno odgovorili. (Tironi, evo ti naslov nad naslovima: Srbi se sutke guse u vlastitom smradu i prljavstini! Ako ti je predug, onda probaj s ovim: Srpsko smece usred Beograda!).

Na beogradskom kolodvoru sam shvatio koliko je bilo tesko predsjedniku Tudjmanu i ministru Susku donositi vazne odluke u Domovinskom ratu, posebice u trenucima dvojbi. Shvatio sam to dvojeci hocu li se do hotela zaputiti taksijem ili cu pak krenuti pjeske. Odlucio sam na engleskom zapitati gdje se nalazi moj hotel. Dobio sam zanimljiv odgovor: ,,To ti je, bre tamo preko Save, u picki lepoj materinoj!'' (Tironi, kuzis naslov: Srpski hoteli nedostizni za Srbe!).

Sjeo sam u taksi i poceo, iz razumljivih razloga, govoriti engleski. Taksist je digao ruke u zrak istao vikati kako je to greska, kako se on istinabog preziva Milosevic, ali se ne zove Slobodan nego Aleksandar, kako on nema nista s ratom, kako nije ni bio u borbi, i kako nije posteno od nas Amerikanaca sto hvatamo sitne ribe i nevine ljude dok nam oni krupni somovi stalno migolje iz ruku. (Tironi, ako ti ne moze stati naslov za Srbe je Hrvatska postala Amerika! ti onda stavi Srbi izrucuju Milosevica!).

Prijedlog za medjunaslov

Ovaj srpski primitivac vjerojatno u svakom Europljaninu koji se sluzi engleskim jezikom vidi pripadnika SAS-a, britanskih specijalnih postrojbi koje ovih dana hvataju srpske zlocince. Stoga sam, da bi on uopce spustio ruke iz zraka na volan, morao progovoriti hrvatski, ali -- razumije se -- istocnu varijantu. ,,Ocemo li zgazit te ustase, bre?'' -- pitam ga. ,,Kakvo, bre, gazenje?! Prosle nedelje sam umalo zgazio neku babu na Bulevlaru, izletela mi pred kola, nisam uopste video otkud, i odma se tu stvorio drot, oce, majke mu ga spalim, da me tera da duvam, jedva sam se izvukao, a ti bi sad da gazis iz cista mira...'' -- odgovara mi ovaj reprezentant srpskoga javnog mnijenja. (Evo ga, Tironi: Ni Srbi ne vjeruju u pobjedu ,,Partizana'' nad ,,Croatijom''!) Nakon sto me je dovezao pred ,,Hyatt'', srpski me taksist odmjerava od glave do pete. ,,Kaj me, bre gledate?'' -- pitam ga. ,,Pa vidim ja da si ti meni nesto cudan, a kad ono: ti iz Zagreba!'' -- nastavi me odmjeravati. Vidim da je vrag odnio salu i mislim se je li bolje priznati ili... ,,Otkud znate? Pa ne pise mi na celu, bre!'' -- otezem ne bih li dobio na vremenu. ,,A najbolje jos da si dosao sa sve kapu!'' -- odbrusi mi taksist i naplati voznju dvostruko vise nego sto je stajalo na taksimetru. ,,Evo, izvolite!'' -- hrabro mu pruzim novcanicu od 100 maraka. ,,Sta je, nemas nista sitnije? Odakle mi, bre 70 maraka za kusur?'' -- pita me i trpa mojih 100 maraka u masni novcanik. ,,Ne, nema veze, ni slucajno, drugi put kad se vidimo...'' -- odlucno izlazim iz derutnog automobila, zasigurno ukradenog negdje u Hrvatskoj ili Bosni, i nezaustavljivo utrcavam u hotelsko predvorje. Taksist vice za mnom: ,,Cekaj, bre, evo naso sam pedeset! alo, vrati se...'', ali ja ne dopustam da mene jedan Srbin tek tako prevari za 20 maraka i uopce se ne osvrcem na njegovo dovikivanje. (Cuj, Tironi, mozda ti moze naslov: Srbi su zbog nestasice maraka prisiljeni prodavati najbolje nogometase!).

Tironi, evo ti jos jedan!

Puna tri dana ne izlazim iz hotela, jer zelim sto potpunije osjetiti atmosferu u Beogradu. A beogradska se atmosfera najbolje osjeti u novinama i na televiziji. Naposljetku se odvazim na setnju Knez Mihajlovom ulicom, iako znam da je prepuna Srba. Nakon prvih stotinjak metara -- prvi sok. Nekadasnji restourant ,,Zagreb'' dobio je novo ime -- ,,Ruski car''. Pitam se znaju li za ovo Bad Blue Boysi!? Ako znaju, zasto ne prosvjeduju protiv ovog izraza Miloseviceve samovolje, nego se rote s crvenim djavlima protiv hrvatskog predsjednika i njegove genijalne zamisli da sovjetsko ime ,,Dinamo'' odmijeni hrvatskim ,,Croatia''? Da im je, ne dao Bog, Milosevic na vlasti u Hrvatskoj, on bi sigurno ostavio ime ,,Dinamo'', ali bi promijenio ime hrvatske metropole. Ta zar nije bolje igrati pod imenom ,,Croatije'' iz Zagreba negoli pod svetim imenom ,,Dinamo'' iz Ruskoga Cara?! (Tironi, toliko za danas, s posljednjim prijedlogom za naslov: Kad u Srbiji nema Zagreba, zbog cega bi u Hrvatskoj bilo ,,Dinama''!?).

(Darko Tironi je jedan od najpoznatijih sportskih novinara u Hrvatskoj.)

Cepanje Karata

pise: zastavnik Zivota Leposavic

Krenem ja ranom jutroske zorom na sabajle u Batajnicu po mesecno sledovanje pirinca, zejtina, brasna i DRNC-a i taman pocnem da psujem ovaki kereci zivot coveka, druga i staresine kuj ne moze nista da kupi u samouslugu nego mora da se aka po magacini ko poslednji, kadli nabasam na admirala Milenceta.

- Gde si, bre, Leposavicu? - pita me admiral Milence mene onako covecanjski, drugarski i staresinski.

- Evo me druze admirale! - salutiram ja propisno po Pe-eSu i podnesem raport da sam tu gde jesam.

- Je li oces da zaradis neku kintu? - pita on mene onako sa neba pa u rebarca.

- Ocu, druze admirale!

- Dobro, onda dodi u sredu u podne na Stadion bivse JNA, pa ce da dobijes formacijsko mesto.

- Sta da radim na stadionu, druze admirale?! Nece valjda da bidne slet?

- Kaki, bre, slet, duduku nijedan! Utakmica, bre, fudbal na velike golice, razumes?

- Ma ajte, druze admirale, mator sam ja da udaram fudbal na poljance...

- Pa nece te, bre, da igras. Ti ce da cepas karte na ulazu.

- Ne dolazi u obzir! Tako ste me vec jednom zajebali do koske! Ne, ne, ne i ne!

- Sta se dernjas, ludaku? Ko te je zajebo? Jesi ti normalan, bre?

- Pustite vi to, druze admirale. Jedared sam se ja opeko na cepanju karata, ne bi ih vise uzeo u ruke taman mi tri prekoredna dezurstva uvalili.

- O cemu ti to govoris? Kakve, bre, karte, kakva dezurstva?

- Ajte, ajte, znate vi!

- Tako mi Vojnopomorske oblasti, Leposavicu, ako ja razumem i rec od toga sto ti trabunjas!

- Razumete vi, razumete, samo se pravite nevesti! Kobajagi se ne secate kad ste pre sedam godina dosli tamo u Divuljke, uzeli kartu sa zida i rekli: "E kad nece drugace, onda cemo da cepamo!" I evo na sta izade to vase cepanje.

- Ma nema to, bre, nikake veze sa ovim u sredu. To o cemu ti pricas, tu vise nema sta da se iscepa.

- Ma ajte to, druze admirale! Vama izgleda jos niko nije ispricao onu anegdotnu gde cete u prekomandu kad se otcepi Crna Gora?

- Kako otcepi? Koju prekomandu? Sta lupas ti...

- Meni prico zastavnik Vukota da ce on da komanduje s Bokeljsku mornaricu, a da cete vi u prekomandu u Cacak da zapovedate s Vojnomoravsku oblast.

- Mars, ludaku jedan! Jezik pregrizo taj pogani! Ja tebi lepo nudim da zaradis neku paru sa cepanje karata za jevropsku utakmicu, a ti meni tako!

- Kaku to jevropsku utakmicu?

- Partizan-Dinamo u sredu.

- Kako to moze da bidne jevropska utakmica? To se pre igralo na sampionatu za Armijske sportske igre u Igalu...

- Daj, bre, ne zakeraj ko neka strina! Jel oce da cepas il nece da cepas?

- Evo, uzmimo da ocu, al necu da imam nikaku odgovornost za onon sto ce da se dogodi kad se pocepaju karte.

- Sta ima da se dogodi, bilmezu jedan? Igrace do poslednjeg sudijskog zvizduka, i to je sve.

- A odakle je sudija?

- Otkud znam, jebem li ga?! Negde, iz Jevropu!

- Izvinte, druze admirale, al ja nisam nesto primetio da te jevropske sudije imaju pistaljku. Barem nisu imale kad su sudile nasem Duletu.

- Koji, bre, Dule, sakaludo jedna?! Pa otkad je Dule Savic okacio kopacke o klin!

- Ma, ne mislim ja na Duleta Savica, druze admirale.

- Nego?

- Na Duleta Tadica.