don Josip Coric, svecenik Gorana Ivanisevica, u Studiju
Dugo se skanjujem, no konacno se ipak odlucujem iznijeti vam svoj prijedlog. On, ni sto se mene tice, nije nov, ali nikada dostatno jasno artikuliran.
Ilirci su napravili veliki strateski potez kada su stokavski proglasili sluzbenim, jer su time objedinili sve hrvatske govore. S druge pak strane - otvorili su vrata utjecaju velikosrpstva kada su, do tada neujednaceno, hrvatsko pismo nastojali ujednaciti prema srpskim cirilicnim pismenima. Tako Vukov plan "Srbi svi i svugdje", koji se u danasnjih velikosrpskih politicara iskazuje kao granica Virovitica - Karlovac - Karlobag - zapravo je jezicna granica: svi stokavci su prema tom planu Srbi, a Hrvati samo cakavci i kajkavci.
Od Gajeve ortografske reforme znatno argumentiranije se u Hrvatskoj temelji jugoslavenstvo. To je nuzno ne samo znati nego i presjeci, vretiti naprosto hrvatsku ortografiju na predgajevske tradicije. Ma koliko da je na do tada bila uprilicena prema susjednim europskim jezicima, poglavito njemackoj, talijanskoj i madarskoj grafiji, bila je ipak hrvatska, ali je Gajevim reformama bila preusmjerena prema srpskoj grafiji.
Dakle sva pismena sa dijakriktickim znakovljem valja osuvremeniti, a da bi se to postiglo - vretiti na hrvatsku (predgajevsku) jezicnu tradiciju i to, konkretno:
c^ pisati kao cc: ccovjek, ccempres, ccekati, ukoccen itd.;
c' pisati kao ch: chuk, chosav, chudljiv, ochutjeti itd.;
d pisati kao gj: Tugjman, Gjakovo, gjak, rogjak itd. (sjetimo se kako se izvorno pisalo Gjalski!);
dz pisati kao dzz: odzzak, dzzep, dzzip itd.;
s^ pisati kao ss: ssissmiss, ssala, Ssalata, Ssime itd.;
z^ pisati kao zz: zzena, ozzenjen, zzetva, zzivot itd.;
Nu, vidite i sami: pri svrssetku ovog pisma vech lako ccitate. A u sledechem tekstu - jedva chete primijetiti novu ortografiju.
Stijepo Mijovich Koccan
Zagreb
Hrvatski Obzor, 8 Veljace