SNJEZANA BIGA-FRIGANOVIC: Evo nas zovu, ajme meni! Ocemo li svi skupa ili pojedinacno?
ZDRAVKO TOMAC: Snjezana, pobogu, pa naravno da cemo svi skupa! Ta idemo u Bruxelles a ne kod Canjuge!
DRAZEN BUDISA: Zar vi dopustate Canjugi da vas poziva jednog po jednog kao smrkavce?! Kod nas mu to vise ne pali. Je li tako Jozo?
JOZO RADOS: Tako je! Dodem ja tako jednom k Canjugi, kadli ono tamo nema Drazena. Pitam je Canjugu, sav u cudu, gdje je Drazen, a on meni ni pet ni sest nego "Nema Drazena! Sta ce nam Drazen?! Hajde sjedni..." Mislite da sam ga poslusao? "Ne, dragi Zlatko!" - samo sto nisam viknuo. - "Necu sjesti!" I ostao sam stajati na nogama punih tri cetvrt sata!
TOMAC: Stvarno si se drznuo usprotiviti Canjugi?
RADOS: Da, da. Sto je on mislio: da cu ja tu s njim sjediti i cavrljati Drazenu iza leda?!
BIGA-FRIGANOVIC: A sta si radio tri kvarta ure: stajao i cavrljao?! Nes ti razlike! Opet si cavrljao Drazenu iza leda.
RADOS: E bogami, nisam!
BIGA-FRIGANOVIC: Ne, nego si sutio i klimao glavom dok je Canjuga govorio! Ajde, ajde, nemoj meni pricati, znadem ja kako to izgleda!
RADOS: E nisam sutio nego sam, ako te bas zanima, cavrljao!
BIGA-FRIGANOVIC: Budisi iza leda!
RADOS: Kako Drazenu iza leda, kad Drazena tamo nije ni bilo?! Ni njega ni leda mu!
BUDISA: A gdje je taj izlaz A6?
RADOS: A da zovnemo Canjugu na mobitel, pa da priupitamo? On valjda zna...
TOMAC: Ne, ne, ne... Ni za zivu glavu! Rekao mi je da sami pronademo neki izlaz, da budemo sto diskretniji...
BUDISA: Bas si diskretan!
TOMAC: Dobro, ispricavam se, nije mi rekao da budemo sto diskretniji.
RADOS: Ko?
TOMAC: Ma Canj.. Ma nitko, nitko!
BIGA-FRIGANOVIC: A je li spominjao izlaz A6?
RADOS: Ko?
TOMAC: Kako, tko? Pa Canj... sta stalno zapitkujes?! Nitko, eto tko!
BIGA-FRIGANOVIC: Je li spominjao ili nije?
TOMAC: Ne sjecam se bas najbolje, ali mislim da nije.
BIGA-FRIGANOVIC: Pa kako cemo onda, jadni ti smo?!
TOMAC: Ma spominjao je izlaz iz krize...
BIGA-FRIGANOVIC: E, toga se i bojim! Sta ako izademo iz krize na pogresan izlaz, pa se vise ne mognemo vratit u nju?!
BUDISA: Eno izlaza! Eno naseg izlaza!
TOMAC: Vidi stvarno, eno ga A6! Eto, tko je rekao da oporba nije u stanju pronaci izlaz?!
BIGA-FRIGANOVIC: Ali Zdravko, sta ako je pogresan?
TOMAC: Ma neka je i pogresan, ako nas vodi u Europu! Vidis da tamo lijepo pise "Croatia Airlines - Bruxelles", a Bruxelles ti je glavni grad Europe. Drugim rijecima, Hrvatska ide u Europu, razumijes li?!
BIGA-FRIGANOVIC: Je li ovo ta Europa?
VRANICZANY-DOBRINOVIC: Da, gospodo, to je ta Europa koja zeli zlorabiti vas boravak ovdje kako bi sprijecila Hrvatsku da joj se ikada priblizi.
BIGA-FRIGANOVIC: Kako to mislite?
VRANICZANY-DOBRINOVIC: Europski parlamentarci od vas ocekuju da govorite sve najgore o situaciji u Domovini...
BIGA-FRIGANOVIC: Ali nama je kazano da od nas ocekuju istinu!
VRANICZANY-DOBRINOVIC: To vam zavrsi na istom.
BIGA-FRIGANOVIC: A kad je tako, onda od mene nece cuti ni "dz"!
VRANICZANY-DOBRINOVIC: Ne, gospodo, samo to ne! Vi naprotiv morate jako puno govoriti, vi ih morate uvjeriti da je u Hrvatskoj, ako treba, i bolje nego sto jest, jer oni pripremaju jednu uzasnu rezoluciju protiv Hrvatske. Znate, oni ce vas sigurno pitati je li nas predsjednik diktator, je li istina da se u nas gusi sloboda medija, je li istina da se napadaju nevladine organizacije, je li Hrvatska agresor u Bosni, jesmo li ucestvovali u etnickom ciscenju i tome slicno. Na sve to treba odgovoriti nijecno. Nicim im se ne smije dati potvrda za njihove ocjene. Stogod da vam, dakle, kazu, vi samo govorite obrnuto od toga.
RADOS: Pa nisu bas...
VAN HEYSEL: Ha-ha-ha-hu-hu-hu! Pa ovo je najbolji stos koji sam cuo otkako se bavim politikom! He-he-he... Dobar stos! Odlican stos! Kad ovo ispricam na Liberalnoj internacionali, svi ce se valjati od smijeha! Pa vi nemate pojma kako ti vasi hadezeovci nikome ne smekaju! Odlican vam je stos!
RADOS: Pa nije bas...
VAN HEYSEL: Jos ste i skromni! Vidi se da stenjete pod jarmom tiranije. Ali vec cete se vi opustiti kad vam kazem da Hrvatska nece ni prismrditi u europske integracije sve dok je HDZ na vlasti.
BUDISA: Nemojte, molim vas! Primite Hrvatsku u Europsku uniju, to je jedina nada za nas dolje!
VAN HEYSEL: Ho-ho-ho-ho-hi-hi! Hu-hu-he-he-hu-hu! Jos bolji stos, jos bolji! Ma kako samo vjesto imitirate suze! Nevjerojatan smisao za humor, nevjerojatan! Sto je ljudima teze, to iz njih lakse izvire neunistivi humorni duh! Kazete vi da primimo Hrvatsku, pa da se onda Tudman hvali kako je to njegovo djelo! Ho-ho-ho... Ma, prvorazredan stos, majke mi!
BUDISA: Ali, ja se uopce ne salim...
VAN HEYSEL: Ha-ha-ha-ha-hu-hu! Ho-ho-ho-ho-hi-hi! Kazete... Hi-hi-hi! Hooooo... Dajte, prestnite, saljivi covjece, puknut cu od smijeha! He-he-he! On se uopce, ho-ho-ho-ho, ne sali! I jos, hi-hi-hi-hi, izgleda mrtav ozbiljan! BUDISA: Ne razumijem zasto se toliko smijete...
VAN HEYSEL: Ho-ho-ho-ho-hu-hu! Ne razumije, he-he-he-he, zasto se smijem... Pa vi biste, ha-ha-ha-ha, s tim komicarskim talentom morali na televiziju, na film! Steta sto tratite vrijeme na politiku! Cujte, taj Tudman, hi-hi-hi-hi, kada bi bio normalan, on bi vas drzao za klauna, ha-ha-ha, da ga zabavljate!
BUDISA: Mene gospodin Tudman drzi za ozbiljnog politicara i oporbenjaka!
VAN HEYSEL: Ha-h-ha-ha-hi-hi! Dajte, obuzdajte se, ha-ha-ha-ha, evo su mi suze navrle od smijeha! Pa vi biste mogli pisati, hu-hu-hu-hu-hi-hi, u onom vasem, kako se zove, u onom listu sto ga Tudman hoce unistiti, u "Feralu" ili tako nekako...
BUDISA: Gospodine, vase me ponasanje vrijeda i kao covjeka i kao Hrvata!
VAN HEYSEL: Ho-ho-ho-ho-hu-hu! Ho-ho-ho-ho-huuu! Covjece, pa vi te stosove sipate kao iz rukava! Dajte, dodite veceras k meni doma na veceru! Volio bih da vas upozna moja Magdalena, djeca takoder! Znate, rijetkost je naici na takvog vicmahera u ovom surom svijetu politike... Dajte, obavezno dodite! Evo, tu vam je vizitka, poslat cu vam i vozaca... Samo mi kazite u kom ste hotelu odsjeli?
BUDISA: U hrvatskom veleposlanstvu!
VAN HEYSEL: Hu-hu-hu-hu-hi-hi! Ho-ho-ho-ho-he-he! Pa gdje se gasite, covjece?! Dajte, ostavite neki stos za veceras! Huuuuuuh, ne smijem ni zamisliti sto ce to biti! Nastavite li ovako, valjat cemo se po perzijaneru! Ma sto, gadat cemo se porculanom, ho-ho-ho-ho-hu-hu!
BIGA-FRIGANOVIC: Namojte vi nama, gospodine, nikakve ljevicare! Dosta je nama sto nas i kod kuce vrijedaju!
VAN HEINEKEN: Razumijem u potpunasti vasu ironiju, gospodo! Jamacno nije lako biti ljevicar u uvjetima ultranacionalisticke diktature!
TOMAC: Ma kakva diktatura...
VAN HEINEKEN: I ja kazem! To u Hrvatskoj je gore od najgore diktature! Ti procesi protiv ljudi koji se usuduju misliti svojom glavom, taj teror nad medijima, nad slobodoljubivim intelektualcima, to izivljavanje nad antifasistima... Da, u pravu ste, diktatura je preblaga rijec! Taj Tudman je ordinarni fasist!
TOMAC: Gospodine, mislim da je to ipak malo pretjerano... Predsjednik Tudman je ipak jedini zivuci europski drzavnik koji se aktivno borio u redovima antifasista...
VAN HEINEKEN: A danas se bori protiv njih! Doista, pretjerujem, jer se takvom tipu iskazuje nezasluzena cast kada ga se nazove samo fasistom! U pravu ste, Tudman nije ordinarni tasist. On je nesto mnogo gore od toga.
TOMAC: On je ipak hrvatski predsjednik.
VAN HEINEKEN: Oh, kolika mora biti vasa ogorcenost na sve svinjarije hrvatskoga rezima kada i sam pojam hrvatskoga predsjednika drzite gorim od pojma odrinarni fasist! Ali, kolega dragi, vi na hrvatskoj ljevici ne smijete klonuti duhom, ne smijete zbog sacice razbojnika prezreti vlastiti narod!
TOMAC: Ne prezirem ja vlastiti narod...
VAN HEINEKEN: Vidim, vidim, kolega dragi... Vidim da je to kod vas skrenulo u mrznju... Cuvajte se, mrznja je opasna, ponekad opasnija po onoga tko mrzi negoli po onoga koga mrze...
TOMAC: Ali ja ne mrzim! Naprotiv, jedino sto volim je Hrvatska i hrvatstvo! Pustite vi demokraciju i ljudska prava i socijalnu pravdu i mir u svijetu i prograsivne ideje... Sto bih ja sa svim tim da dr. Tudman nije stvorio samostalnu i suvjerenu Hrvatsku?!
VAN HEINEKEN: Dajte, postedite me od tih sarkasticnih ispada! Ako sam rekao da shvacam kako vam je, onda mi to ne morate dodatno ilustrirati! Jos cu posumnjati da sa prenemazete, da vam uopce i nije tako lose u tom tamo crnom teroru!
TOMAC: Ali ja nisam ni rekao da mi je lose! To samo vi, zakleti neprijatelji svega hrvatskoga, podmecete i insinuirate!
VAN HEINIEKEN: Ali kad vas lijepo molim, obuzdajte se! Samo sam se salio, sto vam je?!
TOMAC: Ja se nisam salio. I zasto ste nas zapravo zvali ovamo? Da slusamo vase gnjusne objede na racun Hrvatske i njezina demokratski izabranog vodstva?
VAN HEINEKEN: Vi vjerojatno znate za rezoluciju koja se priprema protiv Hrvatske. Htjeli smo cuti misljenje hrvatskih socijaldemokrata: nije li ova rezolucija u kojoj se dosta ostro napada Tudmanova strahovlada, s obzirom na sve sto se dogada, ipak malo preblago napisana? Znate, htjeli bismo tom starom mracnjaku efikasno dati do znanja da necemo tolerirati novog Ceausescua u Europi, pa ako biste mogli sugerirati neku ostriju formulaciju ili upozoriti na slucaj koji nam je mozda umakao paznji...
TOMAC: Ma donesite vi pet takvih i jos zescih rezolucija, ali to nasega predsjednika nece pomaknuti ni za milimetar!
VAN HEINEKEN: Dajte, kolega, dosta mi je te prostacke sprdnje s neucinkovitoscu nasih administrativnih mjera! Sto hocete: vojnu intervenciju u Hrvatskoj?! Pa ne budite smijesni!
TOMAC: Nisam ja rekao da hocu vojnu intervenciju. Naprotiv, ja se odlucno suprostavljam svom oblicima pritiska na Hrvatsku, pa tako i toj rezoluciji!
VAN HEINIKEN: Vidim ja da ste zakleti oporbenjak. Radije biste umrli negoli se s necim suglasili. Znate, takvi su beskompromismi tipovi u danasnjem svijetu prava rijetkost. Cestitam vam na ustrajnosti i ujedno vas obavjestavam da ce europski parlament, protivili se vi koliko vam drago, donijeti najostriju mogucu rezoluciju protiv hrvatske vlasti, izmedu ostaloga i zato da se podupru ljudi poput vas. Zbogom, dragi prijatelji i zelim vam da ustrajete u vasoj borbi!
TOMAC: Ali, hej, urazumite se, nema vam tu nikakve borbe...
VAN HEINEKEN: O.K. Nema ni nikakvog ali! Imam i ja smisla za taj vas crni humor, ha?
BUDISA E dobro si me sjetila, moram i ja kupit onaj pips za ispod pauze.
RADOS: Daj i meni jedan.
VRANICZANY-DOBRINOVIC: A vi, gospodine Tomac?
TOMAC: Sto ja?
VRANICZANY-DOBRINOVIC: Necete nista od ove kozmetike za uljepsavanje?
TOMAC: Je li vi to nesto na moj racun?
VRANICZANY-DOBRINOVIC: Ne, nego na racun Lijepe nase.