Splicanin G.Z., zvani Koma(62) jedan je od njih. Njegova zivotna prica putopis je po surovim krajolicima hrvatskoga sna - nedostiznog cilja za bijednike sa teniskih terena na Salati.
Sreca mu se, medutim nasmijesila prije pet godina. I danas, kad prica o otome, kutovi ociju mu se navlaze i on iz straznjeg dzepa hlaca koje je kupio za sinovljevo vjencanje vadi maramicu, brise suze i skolovano ispuhuje nos.
"Sican se ka da je bilo jucer", sa sjetom prica Koma. "Supruga je taman stavila podgrijat juvu, kad je zazvonija telefon. Bija je to Crni. 'Jel gledas televiziju?', pita on mene. Ne gledan, kazen ja, na servisu je ima tri miseca, zasto? A on se dere: Imamo Hrvatsku! Sta imamo, ptam ja jer ga kurca ne razumin. Drzavu, vice on. Covice, imamo drzavu!"
Uskoro mu je umrla zena, a i on sam je tesko obolio od gastritisa. Primao je socijalnu pomoc, ali zato ju je primao u kunama: u hrvatskoj nacionalnoj valuti! Nitko nije bio zadovoljniji od njega. Htio je, medutim, jos. Htio je nadoknaditi cijeli zivot proveden u duhovnoj bijedi i siromastvu. Onda mu je sin na ratistu ostao bez noge. G. Z. je bio ponosan: sin mu je ostao bez noge za slobodu jedina mu Domovine! Ulaganje u ponos visestruko mu se isplatilo, i nakon godinu dana on nije bio tek ponosni otac invalida Domovinskog rata, vec ponosni otac ciji sin svoju zrtvu nije, poput mnogih, naplatio ni novom protezom, ni autom, ni stanom, ni poslom. Nitko zbog toga nije bio ponosniji od njega. G. Z. se cijelim svojim bicem posvetio zgrtanju duhovnih zadovoljstava. kada je 1994. Hrvatsku posjetio sveti otac papa Ivan Pavao II, G. Z. vise nije znao sto ce od srece. Prestao je jesti - zivio je od jeftinog vina iz obliznje vinarije. Ali isplatilo se: u ljeto 1995. godine hrvatski se barjak zavijorio u Kninu i njegova Domovina bila je slobodna, postavsi vazan cimbenik mira u ovom dijelu Europe, sa saveznicima od Pekinga do Washingtona. G. Z. je postao jedan od najstretnijih ljudi na svijetu.
Tko su Najsretniji Hrvati?T.M. iz Siska bio je nitko i nista dok mu prije sedam godina siromastvo nije dosadilo. Prvi put u zivotu odlucio je riskirati i na izborima je glasao za HDZ. Taj ocajnicki potez promijenit ce mu zivot: danas, sedam godina kasnije, T.M. zivi u Zagrebu, u samackom domu, i svako jutro budi se s novom spoznajom o sreci da zivi u nezavisnoj Hrvatskoj kojom prvi put vlada hrvatski covjek. Do sada je prikupio preko dvije tisuce takvih spoznaja, a svojoj neprocjenjivoj sreci pridodao je i srecu sto su hrvatski rukometasi na Olimpijadi u Atlanti osvojili zlatnu medalju.
V.D. iz Osijeka najsretnija je hrvatska zena. Njeno golemo bogatstvo
ukljucuje ponos sto je njenom sedmom djetetu kum osobno dr. Franjo Tudman, ponos
sto se Hrvatska prema sluzbenim izvjestajima Medunarodnog monetarnog fonda
nalazi madu 40 kreditno sposobnih drzava, ponos sto je hrvatska vojna industrija proizvela
prvi hrvatski tenk, te ponos ste je njen predsjednik dr. Franjo Tudman pocasni
doktor sveucilista La Jalle u Luganu. Svom bogatstvu nedavno je
pridodala i ponos sto zivi u gradu ciji je pocasni gradanin Hans Dietrich
Genscher.
K.S. iz Valpova jedan je od najsretnijih ljudi u Hrvatskoj. Usrecio
se preko noci, susrevsi na jednom predizbornom skupu dr. Franju Tudmana i stisnuvsi
mu ruku. Danas je najsretniji covjek valpovackog kraja: izmedu ostalog posjeduje
preko cetrdeset domoljubnih osjecaja, od kojih, veli, najradije osjeca
pripadnost najstarijem europskom narodu. Nakon sto se usrecio K.S. nije, medutim, zaboravio male, obicne
ljude: svoju srecu sto je Hrvat i sto to konacno moze glasno reci svake veceri
nesebicno dijeli sa svojim sugradanima u buffetu "Oluja".
M.G. iz zagrebacke cetvrti Dubrava do prije nekoliko godina nije
imao nista. Danas ima svoju drzavu i svoga drzavnog poglavara, a holding njegovih
duhovnih zadovoljstava ukljucuje srecu sto zivi u vrijeme nastanka nezavisne
hrvatske drzave, sto na Azurnu obalu moze, da hoce, ici sa hrvatskom putovnicom,
sto se zagrebacki nogometni prvak sada zove Croatia , sto je policija koja
ga je pretukla na finalnij utakmici hrvatskoga (hrvatskoga!) kupa sada konacno
njegova, hrvatska, policija i sto su cak dva hrvatska grada uvrstena u UNESCO-vu
listu svjetske kulturne bastine.
|
G. Z. je samo jedan od brojnih Hrvata koji se se usrecili preko noci - procjenjuje se da danas u Hrvatskoj zivi preko cetiri milijuna ljudi sretnih sto imaju svoju drzavu, svoga drzavnig poglavara, svoju vojsku i policiju, svoju nacionalnu valutu i svij, Hrvatski zavod za socijanu skrb.
Po broju duhovnih tajkuna Hrvatska je medu vodecim zemljama u svijetu, pa nije ni cudno da je u specijalnom prilogu londonskog strucnog casopisa hapinessman nazvana "duhovnom kalifornijom".
Kod obicnih ljudi, koji nedjeljom na Salati igraju tenis, a cetvrtkom ispijaju cocktaile na vrtnim zabavama stranih ambasadora, hapinessmani, medutim, izazivaju zazor, pa cak i prezir. Opravdano?