
Pise: Senad Pecanin
MEDJUNARODNOM DIPLOMATSKOM postom odavno nije cirkuliralo nepismenije pismo od onoga sto su ga vodecim svjetskim drzavnicima uputili predsjednici Alija Izetbegovic i Haris Silajdzic.
Idu li svi nacinjeni gafovi, nezamislivi u diplomatskom komuniciranju, na dusu mladog Izetbegovicevog savjetnika za spoljnu politiku ili su krivi sami potpisnici - sada vise i nije vazno. Nikada vise ambicija nije proizvelo losije posljedice u oblasti u kojoj forma zna cesto biti vaznija od sustine. "Nedopustivo je". govori mi prije nekoliko dana ambasador jedne od zemalja clanica Kontakt-grupe za Bosnu i Hercegovinu, "pisati pismo, recimo, predsjedniku Clintonu, a prethodno ga objaviti u 'Oslobodjenju.' usto, prijevod na engleski je tako los da ne vjerujem da je iko pogledao pismo prije slanja."
Zbog sjecenja grane na kojoj su sjedili, i Izetbegovic i Silajdzic ce imati vremena da zale. Golemi osobni krediti koje su obojica imali u americkoj administraciji potrsoeni su nevjerovatno lako. Prvo su i americki predsjednik i drzavni sekretar i ministar odbrane prekrsili Dayton da bi u zvanicnu posjetu primili predjsednika Predsjdnistva Bosne i Hercegovine, koji nije imao ovlastenja ostala dva clana drzavnog organa u kojem je tek "primus inte pares." No, Izetbegovicu je i to bilo malo, pa je svojom javnom interpretacijom razgovara sa Clintonom o prijemu Bosne i Hercegovine u partnerstvo za mir doveo Bijelu Kucu u vrlo neugodnu situaciju. Napravljen je presedan u drzavnickim posjetama Bijeloj Kuci - zvanicno je morala biti demantirana interpretacija gosta-drzavnika o toku razgovora sa domacinom Bijele kuce. (Provjeravajuci navode sarajevskih opozicionara koji su se nedavno vratili iz Amerike, potvrdu sam trazio u samoj Bijeloj kuci. nekoliko casova prije zakljucenja broja, iz Bijele kuce smo primili zvanicnu potvrdu neskada Izetbegoviceve interpretacije i onoga sto je Clinton rekao. Zanimljiv je da nijedan dopisnik bh. medija iz Amerike nije prenio stav Bijele kcue o ovome, iznesen na redovnom pres-brifingu 26. marta od strane glasnogovornika Bijele kuce Davida Johnsona).
Nacin na koji Izetebgovic sada upravlja Strankom demokratske akcije na svakoj krivini izbaci po jednog saputnika. Onima koji su postali vec konstantna manjina Izetbegovic sada demonstrira svoju nadmoc trijumfalnim tajnim glasanjem clanova Izvrsnog odbora. No, i Izetbegovic i tvrda manjina imaju svoje kalkulacije, koje se zasnivaju na faktoru zvanom vrijeme. Harizmaticni predjsjednik vjeruje da ce preteci vrijeme i stranku profilirati i ostaviti je u nasljedstvo dovoljno snaznoj vecini u kojoj sigurno nece biti Cengica, Latica i Behmena. No, s druge strane, i oni stoicki trpe poraze racunajuci da izgubljene bitke ne znace i izgubljeni rat. Sebe vide prirodnim nasljednicima stranke nakon Izetbegovica. Pripreme za taj period su uveliko u toku, a prioritet je ucvrscivanje medijske infrastrukture i kontrola Islamske zajednice. njoj je vec odredjena kljucna uloga, jer ce upravo licitiranje o munaficima i pravovjernim biti efikasno oruzje u osvajanju stranacke infrastrukture i moci.